7.SNJEGOVI
Zima i prvi snjegovi došli su u selo koje ovijeno bijelim nebeskim plaštem sada izgleda još bajkovitije i snenije u svoj svojoj bijelini. Događaji oko Jelenka pomalo su ostali po strani dječjih sjećanja te se veselo igraju po snijegu u kojima neki izvlače deblji a neki tanji kraj. Mala Jelica međutim leži u krevetu u groznici i vatri te nuka djeda daj oj čita priču o Bijelom jelenu. Vidno umoran djed se prsiljava čitati unuci lijepu priču uz koju djete uskoro nakratko tone u san. Dok iščekuju dolazak doktora iz Doljana u kuću Ivi dovodi babu Kulašušu, staru ženu vidaricu po kojega ga je mati poslala da ode radi bolesne Jelice. Babin pojavak izaziva pomutnu u kući pošto djetetovu bolest prikazuje u najmanju ruku kao slučaj za popa i doktora. U taj tren na vrata dolaze snjegom zameteni doktor i Jeličin otac Marko. Doktor ismijava babu Kulašušu koja uskro odlazi u mrklu mračnu noć sa fenjerom u ruci. U šumi je očekuju zvukovi kao kada se prosiplju žuti dukati,granje borova se miče i stara žena u velikom strahu bježi nazad i uljeće u kuću iz koje je netom izašla. Njezina priča jako nasmijava Jeličinu obitelj koja je opuštenija nakon što je doktor prepisao lijek za malu djevojčicu. Dok ukućani ismijavaju Kulašušu kako je vidila rogatog sa zvonom na repu te kako se šumom kreću maškare,Ivo i Marica se pogledavaju osjećajući da se Jelenkov život ponovo vraća u njihove živote. Situacija u kući se uskoro smiruje te muškarci razgovarjaju o tome kako se za sutra planira raznošenje sjena po šumi da bi se životinje imale čim prehraniti jer zima je počela jako stezati i ledeniti a ljubav prema prirodi i njenim stanovnicima u ljudima toga vremena bijaše jaka i jača od bilo kakve zime. Novi dan je svanuo i družina kreće također u raznošenje sjena. Dok po šumi razbacuju prehranu za beštije sjetno razgovaraju o njihovom jelenu. Iz misli ih prekida pucanj i na čelu sa Sokolom družina uspijeva ispod lovokradičinog noža spasiti još jedno malo lane kojega puštaju u bijelu šumsku slobodu .